Oproštaj od mene ne traži… ❤️

Voljela bih da umijem proniknuti u tuđu dušu i srce.Možda bih onda shvatila njegove poglede prepune mržnje,kad sa mnom stoji drugi muškarac. Možda bih shvatila zašto se priklonio društvu, koje nas je rastavilo. Zašto kad nema nikog od njih, on dođe blizu mene i ne skida pogled. Zašto me toliko silno povrijedio i ostavio samu, a sad uobražava da ima prava da govori da mrzi mog prijatelja koji mi se nabacuje. A ne nabacuje. Možda bih mogla shvatiti zašto svakog mog prijatelja tretira kao mog ljubavnika. Zašto postavlja pjesme koje opisuju našu situaciju i njegove osjećaje, a pritom jebeno šuti o njima. Zašto na trenutke uhvatim pogled, povrijeđenog čovjeka koji voli.. Ili je to nešto što sama želim vidjeti. Znate, bio je onaj muškarac zbog kojeg muškarce dijelim na njega i ostale. S njim sam bila mirna, sigurna. Ali nismo mogli zajedno. Stalno se svađali i puno povrijedili jedno drugo. Nisam nikad u životu osjetila bol, kao kad smo sve prekinuli. A on? Sretan je, kažu…. A oni pogledi i sve gore rečeno? Ššš… ❤️

Komentariši