Jednom kad noć…

Čudno je ustvari, kako niko nije umio da nasluti oluje, koje su divljale u meni, bol koji se nakupio u duši i tugu koje se nisam mogla riješiti. Iskreno mi je stalo do nekog. Tom nekom nije do mene. Ne mogu ništa uraditi, osim otići. I otišla sam. Ali .. Želim da ode i ovo što osjećam. Glupava osjećanja. Uporno odbijaju otići. Traže opravdanja za njega, čuvaju ga, sjećaju se. Kad legnem, stigne me sve to zbog čega sam u toku dana nasmijana. I večeras me stiglo. I večeras te više nego ikad volim. I odlazim. Da bi ti bio sretan. I nadam se da ćeš i biti…..❤️

1 komentar

Komentariši